Sema racunarskih mreza video
" title="" class="ltVideoYouTube" />
" title="" class="ltVideoYouTube" />
" title="" class="ltVideoYouTube" />
" title="" class="ltVideoYouTube" />
Klijent-server je arhitektura gdje su korisnik (klijent) i server
odvojeni ili neravnopravni. Najočitiji je primjer pregledanja Internet
stranica. Korisnikov racunar i Internet preglednik su klijent – oni zahtijevaju, dok su računar i baza podataka koji čine web stranicu server
– on poslužuje. Klijent je obično aktivan korisnik, koji šalje zahtjeve
i čeka dok se isti ne ispune, dok je server pasivan, čeka na zahtjeve
te ih ispunjava i šalje korisniku. Serveri su obično veoma jake mašine
sa dobrim konfiguracijama i karakteristikama zbog toga što istovremeno
moraju preraditi mnogo zahtjeva koji rastu iz dana u dan. Obično servere
pogone i posebni operativni sistemi
za razliku od običnih – klijent operativnih sistema, serverski
operativni sistemi su u više segmenata bolji i sadrže naprednije opcije.
Peer-to-Peer (P2P) jeste mreža gdje se nalazi mnoštvo klijenta koji su ravnopravni u učešću, jedino je ograničenje brzina internet veze jednog klijenta. Ovakve mreže se najviše koriste za dijeljenje dokumenata,video i audio podataka i tako dalje. Razlog leži u tome da ne postoji neko ko će kontrolisati koji podaci se dijele u mreži, jer ne postoji server niti neki glavni računar koji nadgleda sve ostale. Svi su ravnopravi i dijele podatke između sebe. Postoje i posebni programi za dijeljenje podataka u P2P mrežama, to su obično programi za dijeljenje audio i video sadržaja. Ako korisnik postavi upit, program pretražuje podatak pod tim imenom kod ostalih korisnika povezanih na P2P mrežu. To je mnogo slobodnije nego kod klijent-server mreža, gdje korisnik pretražuje sadržaj samo jednog računara, odnosno servera. Kod P2P mreža, korisnik pretražuje sadržaj svih učesnika u mreži.